Aleksander Arent

Izvor: Расткопедија
Idi na: navigaciju, pretragu

Grb Kašuba, Izvor slike: Vikipedija A. Arent, Izvor slike: gp24.pl KAŠUPSKI BIOGRAFSKI LEKSIKON

Leksykon biograficzny środowiska kaszubskiego • Kashubian biographical lexicon

Pisac članka: Dušan-Vladislav Pažđerski


Aleksander Arent (Aleksander Arendt, 1912-2002), kašupski i poljski funkcioner, društveni radnik, političar.


Biografija

Rodio se u selu Bendargovu, u Vejherovskom srezu, u središnjem delu Kašupske Zemlje. Bio je aktivan u kašupskim krugovima još od studentskih dana, kada je, studirajući na Pravnom fakultetu Varšavskog univerziteta, bio predsednik Društva prijatelja Pomorja i Poljske akademske korporacije Kasubija (Cassubia). Godine 1939. je pozvan u vojsku i bori se u odbrambenom ratu do 6. septembra. Tada se vraća u Kašupsku Zemlju i stupa 1940. godine u kontakt sa vođama Tajne vojne (partizanske) organizacije „Kašupski grifon”, Juzefom Dambekom (→ Dambek) i A. Vestfalom. Godine 1942. postaje član glavne komande, a 1943. glavnokomandujući. U maju 1944. ga hapsi Gestapo i šalje u koncentracioni logor Štuthof. Za vreme njegove evakuacije, tzv. marša smrti, 1945. godine, uspeva da pobegne i spase se smrti.

Posle rata zauzima značajne položaje u lokalnoj administraciji. Organizuje, 1946. godine, lokalnu administraciju u kašupskom gradiću Kartuzi, od 1946. vrši funkciju zamenika gradonačelnika Gdanjska, u periodu 1947-1948. je načelnik u kašupskom gradiću Košćežina. Na tim položajima podržava brojne kašupske inicijative, 1948. godine osniva Narodni univerzitet u Bendominu (rodno mesto tvorca poljske himne Juzefa → Vibickog) i obezbeđuje penziju poznatoj kašupskoj zavičajnoj aktivistkinji Teodori Gulgovskoj (→).

Jedan je od osnivača najznačajnije kašupske društvene organizacije, Kašupsko-pomorjanskog saveza (1956), kada je i izabran za njenog prvog predsednika (1956-1959), a kasnije se veliki broj godina nalazio na važnim funkcijama u samom Savezu. Za vreme njegovog mandata Savez je počeo da osniva svoje podružnice, a veliki broj Kašuba je tada ušao u lokalne narodne odbore i počeo da radi na odgovornim administrativnim poslovima (što do tada i pre 2. sv. rata, nije bio slučaj). Zalagao se za obezbeđivanje penzija kašupskim gerilcima i za modernizaciju privrede u Kašupskoj Zemlji. Polazio je od pretpostavke da će bogaćenje regiona omogućiti ujedno jačanje regionalne svesti Kašuba.

Nosilac je Oficirskog krsta Ordena poljskog preporoda (1984), Medalje Stolema (1961) i Srebrne Abrahamove burmutice (→ Abraham).

Krajem 90. godina HH veka i početkom 2000. HHI, u kašupskoj štampi i u monografski publikacijama su se pojavili glasovi da Arent nije bio komandant „Kašupskog grifona”, kao i da je potkraj rata sarađivao sa Nemcima, a posle 2. svetskog rata bio agent službe bezbednosti, koja se borila protiv tadašnje poljske opozicije. Razni dokumenti i novije publikacije govore da njegovo delovanje kao političara bilo u velikoj meri kontroverzno.

Dela

  • A. Arendt?, Literatura kaszubska w zarysie, [Poznań], 1934 [rukopis u posedu J. Božiškovskog].

Literatura

  • Arendt Aleksander, [y:] T. Bolduan, Nowy bedeker kaszubski, Gdańsk, 1997, str. 14-15.
  • J. Borzyszkowski, Arendt Aleksander, [y:] Słownik biograficzny Pomorza Nadwiślańskiego, Suplement III, red. J. Borzyszkowski, Gdańsk, 2012, str. 18-20.
  • A. Gąsiorowski, Jan Kaszubowski i służby specjalne. Gestapo, Smiersz, UB..., Gdańsk, 2008.
  • A. Gąsiorowski, K. Steyer, Tajna Organizacja Wojskowa "Gryf Pomorski", Gdańsk, 2010.

Preporučeni linkovi