Tadeuš Bolduan
Leksykon biograficzny środowiska kaszubskiego • Kashubian biographical lexicon
Pisac članka: Dušan-Vladislav Pažđerski
Tadeuš Bolduan (Tadeusz Bolduan, 1930-2005), kašupski novinar, novinski urednik, publicista, društveni delatnik, ideolog kašupskog pokreta i Kašupsko-Pomorjanskog Saveza i istoričar.
Biografija
Rodio se u kašupskom gradiću Košćežina (središnja Kašupska Zemlja). Sin čuvenog gradonačelnika kašupskog grada Vejherova, Teodora Bolduana (→), koga su Nemci ubili na početku drugog svetskog rata, kao istaknutog poljskog patriotu. Neposredno posle rata, posle majčine smrti, završava u sirotištu. Godine 1950. polaže maturu u Košćežini, a odmah posle toga radi kao praktikant u „Baltičkom dnevniku”, gde brzo dobija radno mesto reportera. Od 1952-1956. radi u vojnoj štampi, a zatim (1957) u gradu Bidgošču. U to vreme se, pored ostalog, interesuje za tešku sudbinu kašupskih Slovinjaca, koja ih dotiče u okviru nove države. Godine 1956. postaje najmlađi suosnivač do danas najvažnije kašupske organizacije – Kašupsko-Pomorjanskog Saveza. 1957. godine postaje organizator i glavni urednik značajnog dvonedeljnika „Kašupska Zemlja” („Kaszëbë”), koji je izlazio do 1961. i vrlo brzo postao glavni organ kašupskih itelektualaca i novoosnovanog Kašupsko-Pomorjanskog Saveza. U periodu 1962-1974. je bio zamenik glavnog urednika gdanjskog kulturnog mesečnika „Slova” („Litery”) i istovremeno studirao istoriju na torunjskom Univerzitetu Nikole Kopernika. Posle gašenja „Slova” 1975-1981. radi kao stariji publicista u naučnoj rubrici i kao šef društvene rubrike u gdanjskom nedeljniku „Vreme” („Czas”). Po njegovom ukidanju odlazi u prevremenu penziju ali ujedno piše, kao nezavisni publicista, za kašupski mesečnik „Pomeranija” („Pomerania”), izdavanom do danas u Gdanjsku. Nakratko radi kao glavni urednik „Baltičkog dnevnika” (1990-1991). Objavio je oko 2300 članaka u 79 časopisa, kao i deset i više predgovora i pogovora književnih dela koja je rado promovisao. Nastupao je u nekoliko dokumentarnih filmova i reportaža, posvećenih, između ostalog, Slovinjcima, A. Abrahamu (→) i pokolju kašupskih intelektualaca u Pjašnjičkoj šumi. Autor je nekoliko knjiga i brošura, od kojih su najznačajnije: U slovinjskom kraju, Knez Svetopelk, Gdanjsk 1945-1965, Grifon, grb Pomorja, Tribun Kašuba. Priča o Antonjiju Abrahamu, Gradonačelnik (o svom ocu Teodoru Bolduanu), Nisu ih slomili. Pogled na kašupski pokret 1939-1995 i Novi kašupski bedeker (kašupski leksikon). Puno je doprineo objavljivanju i prevođenju na jezik poljski Istorije kašupske književnosti (Historia literatury kaszubskiej, 1982) F. Nojrajtera (→).
U svojim radovima je bio zastupnik kašupskih interesa u novonastaloj, totalitarnoj zemlji, čija politika, u posleratnom periodu, Kašubima nije bila naklonjena. Činio je to u skladu sa mogućnostima u tadašnjem nedemokratskom društvu i u skladu sa svojom pozicijom eksponiranog novinara i urednika. U ranom periodu svog delovanja (do 1961. godine), autor je feljtonâ gde na duhovit i oštar način prebacuje Kašubima njihove mane i pokušava da im podigne jezičku svest. Pored toga što je značajno doprineo razvoju kašupskog i Gdanjskog posleratnog novinarstva, Bolduan je svojim pisanjem i uredničkim delovanjem pokušao da utiče na kašupske elite, ponekad oštro kritikujući provincionalnost, nedostatak širine u mišljenju, probojnosti, potcenjivanje obrazovanja i akademske sredine uopšte (jedna od osobina koja sporadično karakteriše kašupske delatnike do današnjih dana). Iz njegovog najranijeg publicističkog delovanja, svakako treba izdvojiti njegovo publicističko zalaganje da se prestanu progoni preostalog slovinjskog stanovništva, nastanjenog u okolini grada Slupska. Neprestano podvlači, istina na regionalnom planu, jer deluje u poljskim regionalnim glasilima, greške u optuživanju Kašuba za separatizam, zahteva tretiranje sa više poštovanja njihove posebnosti. Zalaže se za promovisanje mladih kašupskih naraštaja i izražava nadu da će oni preuzeti inicijativu u kašupskom društvu. Poznat je po svojoj oštroj kritici rane faze delovanja Kašupsko-Pomorjanskog Saveza, za njegov nedostatak vizije, a svoju viziju predstavlja kao borbu za ostvarenje „Velikog Pomorja”, u okviru koga bi Kašubi činili samo jedan, istina centralni element šireg društvenog i kulturnog programa. Treba podvući da ta ideja i danas ima svoje sledbenike među kašupskim delatnicima, pre svega okupljenim oko Kašupskog instituta. Bio je pristalica obnavljanja odnosa sa Nemcima, na novim temeljima. U vreme stvaranja višepartijskog sistema, u Poljskoj, 90. godina HH veka, upozorava Kašube da ne vezuju svoju sudbinu za jednu, konkretnu partiju, već da imaju svoje predstavnike u svim najvažnijim. Kontroverze izaziva njegov stav da kašupski jezik, u okviru vizije „Velikog Pomorja”, treba da ima marginalno mesto, namenjeno isključivo njegovim „ljubiteljima”, ali mu treba priznati hrabrost da otvoreno izrazi svoje nezadovoljstvo lokalnim vlastima koje nisu bile naklonjene Kašubima ili da kritikuje, u posleratnim godinama, neprikosnoveni kašubološki autoritet – u ličnosti prof. Andžeja Bukovskog (→) – koji je negovao sopstvenu, povremeno isključivu viziju, kašupske novije istorije.
Godine 1950. Bolduan je bio odbornik u skupštini grada Košćežine, a u periodu 1958-1965. u skupštini Grada Gdanjska. Od 1957. do 1988. je bio član Glavnog odbora Kašupsko-pomorjanskog saveza i Predsedništva, a nekoliko mandata je bio i potpredsednik Saveza. Podržavao je nastanak Muzeja kašupsko-pomorjanske pisane reči i muzike u gradu Vejherovu, kao i član njegovog Naučnog saveta (1969-1998). Od 1994. g. je vodio vežbe iz regionalne publicistike na postdiplomskim studijama žurnalistike Gdanjskog univerziteta, od 1996. je bio član žirija grada Gdanjska za dodelu medalja Mestvina II i sv. Vojćeha.
Za profesionalni i društveni rad dobija Krst Ordena Reda Poljskog preporoda, najznačajniju nagradu za promovisanje kaš. kulture „Medalju Stolema” i Pečat Svetopelka Velikog zlatne klase.
Dela (najznačajnija)
- T. Bolduan, W krainie Słowińców, Warszawa, 1953.
- T. Bolduan, Książe Świętopełk, Gdańsk, 1966.
- T. Bolduan, Gdańsk 1945-1965, Warszawa, 1967.
- T. Bolduan, Gryf godło Pomorza, Gdańsk, 1971.
- T. Bolduan, Trybun Kaszubów. Opowieść o Antonim Abrahamie, Gdańsk, 1983.
- T. Bolduan, Kaszëbe (1957-1961), „Gdański Rocznik Kulturalny”, 12/1989, str. ?
- T. Bolduan, Burmistrz, Gdańsk, 1995.
- T. Bolduan, Nie dali się złamać. Spojrzenie na ruch kaszubski 1939-1995, Gdańsk, 1996.
- T. Bolduan, Nowy bedeker kaszubski, Gdańsk, 1997 (1. izd.), Gdańsk, 2002 (2. izd.).
Literatura
- Tadeusz Bolduan, [y:] F. Neureiter, Historia literatury kaszubskiej. Próba zarysu, tł. M. Boduszyńska-Borowikowa, Gdańsk, 1982, str. 247-248.
- Pro memoria. Tadeusz Bolduan (1930-2005), red. J. Borzyszkowski, Gdańsk, 2006.
- J. Borzyszkowski, Bolduan Tadeusz, [y:] Słownik biograficzny Pomorza Nadwiślańskiego. Suplement III, red. J. Borzyszkowski, Gdańsk, 2012. str. 33-35.
- Pro memoria. Tadeusz Bolduan (1930-2005) – jeden z kaszubskich stolemów, [y:] J. Borzyszkowski, Moi mistrzowie i przyjaciele, Gdańsk, 2015, str. 165-190.
- T. Bolduan, [y:] D. Kalinowski, A. Kuik-Kalinowska, Literatura kaszubska. Kaszëbskô lëteratura, Gduńsk-Gdańsk, 2017, str. 256-259.
