Stefan Apolinari Bješk

Izvor: Расткопедија
Idi na: navigaciju, pretragu

Grb Kašuba, Izvor slike: Vikipedija KAŠUPSKI BIOGRAFSKI LEKSIKON

Leksykon biograficzny środowiska kaszubskiego • Kashubian biographical lexicon

Pisac članka: Dušan-Vladislav Pažđerski


Stefan Apolinari Bješk (polj. Stefan Apolinary Bieszk, kaš. Sztefan Apòlinari Bieszk, izg. Štefan Apuelinari Bješk, 1895-1964), kaš. pisac, nastavnik, publicista, delatnik. Stefan Bješk u uniformi skauta, Izvor slike: historiachojnic.pl

Biografija

Stefan Bješk, Izvor slike: sm-chojnice.pl Rodio se Friburgu, u Nemačkoj, gde je studirao klasičnu filologiju, koju je završio posle 1. svetskog rata na Poznanjskom univerzitetu, 1920. godine. Dom njegovog oca u Friburgu je predstavljao oazu poljske i kašupske kulture, koju su posećivali brojni zemljaci na studijama u inostranstvu (između ostalih kaš. delatnici → Jan Karnovski i → Leon Hejke). Po stvaranju nove Poljske, posle 1. svetskog rata, Bješk se sa porodicom seli u kaš. grad Hojnjice, gde njegov otac postaje direktor gimnazije 1920. godine. Sam B. u toj istoj školi dobija 1923. mesto nastavnika latinskog i grčkog jezika. Pored pedagoškog rada, B. se posvećuje obrazovanju dece u duhu skautskog pokreta, u kome ostaje aktivan celog života. Obilazi sve krajeve Kašupske Zemlje u potrazi za blagom narodne kulture: narodnim pripovetkama, pesmama, keramikom, vezom, posuđem od pletera itd. Iz tog vremena poreklo vode njegove pesme posvećene lepotama kašupske prirode, za koje je sam komponovao muziku, kao i tri drame napisane na poljskom i posvećene gradu Hojnjice: Svešteničkom krvlju (Krwią kapłańską, 1928), Juriš na Hojnjice (Szturm na Chojnice, 1930) i Tebi Domovino (Tobie Ojczyzno, 1930). Od 1934. godine počinje da sarađuje sa časopisom „Kašupski savez”, koji je u tadašnjoj Poljskoj bio osumnjičen za separatizam. Među tzv. zžešenjcima (naziv nastao od kaš. naslova spomenutog časopisa: „Zresz Kaszëbskô”) stiče status naučnog savetnika i glavnog ideologa, a u časopisu objavljuje i članke o kašupskom pravopisu, istorijskim, lingvističkim i književnim problemima. Vlasti ga te iste godine, prebacuju u Zamošć, na jugoistoku Poljske, da bi ga odvojili od centra kašupskog narodnog pokreta, ali on ne prekida saradnju sa svojim istomišljenicima. Iz tog vremena potiču njegova najznačajnije dela, kašupski soneti, pisani na kašupskom jeziku, koje je objavljivao u različitim časopisima („Zabori”, „Pomorjanska sveska”, „Kašupski savez” itd.), a kao knjiga su izdati tek 1975. pod nazivom Kašupski soneti. Godine 1937. se ponovo vraća na Pomorje i radi kao nastavnik u gradiću Helmnu (kujavsko-pomorjanski kraj). Po završetku 2. svetskog rata, radeći kao nastavnik u Helmnu, B. se odmah aktivno uključuje u tokove strujanja kašupske narodne misli. Objavljuje u različitim časopisima na polj. i kaš. jeziku. U vreme najžešćeg staljinizma, vlasti ga 1950. godine prenose na rad u osnovnu školu, a 1952. mu zabranjuju svako delovanje u prosveti. Do 1954. godine se izdržava fizičkim radom i povremeno predaje u Pelplinskoj bogosloviji, kada ga hapse i osuđuju na 14 meseci zatvora kao „neprijatelja narodne vlasti”. Zbog starosti i slabog zdravstvenog stanja biva pušten posle 7 meseci (1955). Godine 1956. se nalazi u redovima osnivača najznačajnije kašupske organizacije Kašupsko-pomorjanskog saveza i ponovo počinje da objavljuje u njegovom organu „Kašupska Zemlja” (1957-1961), a 1957. odlazi u penziju. Kašupska dela B. su objavljivana, posle njegove smrti, u antologijama: Mi smo sa mora (Ma jesma od morza, 1963, Antologija savremene narodne poezije (Antologia współczesnej poezji ludowej, 1967), Izbor savremene kašupske poezije (Wybór współczesnej poezji kaszubskiej, 1967), Kašupska antologija (Kaschubische Anthologie, 1973), Modra struna (Modra struna, 1973), Drugarske pesme (Drëszny spiewë, 1977), Kašupske kolede i praznične pesme (Kaszëbsczié kolędë a godowé spiéwë, 1982) i Divlje guske. Antologija kašupske poezije (do 1990. g.). U rukopisu je ostavio tri „šolobulke” (kaš. naziv za vesele dramske igre): Pokorna Ruža, Kovač Čarobnjak i (zajedno sa Ružom Bronk) Poljski miš. Pro memorija. Stefan Bješk, Izvor slike: czec.pl

Bješk je napisao preko 40 soneta, a njihov stil je patetičan i pomalo nadmen, a jezik podseća na dela ostalih „zžešenjaca” i nije ga lako razumeti, ali kada se savlada jezička barijera na videlo izlaze sugestivne slike i uzvišene misli. Lepota Kašupske zemlje za Bješka predstavlja svu sreću, alfu i omegu života, ishodište svih njegovih promišljanja. Bješk ukazuje na istinsku ljubav prema domovini, na unutrašnje veze sa njom, na ono što je u toj vezi dobro i božansko. Veza sa Bogom i prirodom, večiti božanski zakoni, savršeni poredak sveta – za njega su suština života. Što se tiče njegovih publicističkih pogleda, treba reći da prema Bješku kašupski nije dijalekat poljskog jezika, već samostalan slovenski jezik, da Kašubi predstavljaju jedine potomke nekadašnjih Veleta i Pomorjana. Na kraju, može se zaključiti da je, nesporno, svojim sonetima Bješk obogatio kašupsku književnost.


Bješk se u periodu posle drugog svetskog rata, između ostalog, posvetio stvaranju kašupske pravopisne norme. Njegovi projekti kašupskog pravopisa su primenjeni u nekoliko knjiga koje je priredio, a njegov usavršeni predlog je prihvatila Jezička komisja Kašupsko-pomorjanskog saveza 1959. godine.

Dela

  • S. Bieszk, O naukową charakterystykę naszego języka, „Zrzesz Kaszëbskô”, 2/2/1934, str. 9, 11-13.
  • S. Bieszk, Sonety kaszubskie, oprac. J. Borzyszkowski, Gdańsk, 1975.
  • vesele scenske igre: Pòkornô Roża, Kòwôl Czarownik (rukopisi).
  • vesela scenska igra: (sa R. Bronk): Polno mësz (rukopis).

Literatura

  • Janowicz? [J. Karnowski], Syn ziemi Świętopełka Śp. Dyrektor Bieszk)?, „Mestwin”, 6/1926, str. ?
  • J. Karnowski?, Stefan Bieszk: „Tobie ojczyzno”. Dramat w 6 odsłonach (rec), „Teka Pomorska”, 3/1937, str. ?
  • Stefan Bieszk, [y:] Modra struna. Antologia poezji kaszubskiej, [przygotował zespół], Gdańsk, 1973, str. 312-313.
  • Bieszk, [y:] R. Ostrowska, I. Trojanowska, Bedeker kaszubski, Gdańsk, 1978 (3. izd.), str. 23-24.
  • Stэfan Bešk (1895-1964), [y:] Za dalяglяdam kraй Stalemaў. Veršы, per. A. Traяnoўskaga, Mіnsk, 1980 str. 119.
  • Stefan Bieszk, [y:] F. Neureiter, Historia literatury kaszubskiej. Próba zarysu, tł. M. Boduszyńska-Borowikowa, Gdańsk, 1982 str. 189-193.
  • J. Borzyszkowski, Stefan Bieszk (1895-1964) – działacz i poeta kaszubski, „Pomerania”, 5/1985, str. 18-21.
  • Stefan Bieszk, [y:] J. Drzeżdżon, Współczesna literatura kaszubska 1945-1980, Warszawa, 1986, str. 193.
  • Bieszk Stefan, [y:] Słownik biograficzny Pomorza Nadwiślańskiego, red. S. Gierszewski, Gdańsk 1992, t. 1, str.109-110.
  • Bieszk Stefan, [y:] T. Bolduan, Nowy bedeker kaszubski, Gdańsk, 1997, str. 24-25.
  • Sztefan Apòlinari Bieszk (1895-1964), [y:] Dzëczé gãsë. Antologiô kaszëbsczi pòezji (do 1990 r.), Gdiniô, 2004, str. 84-85.
  • Stefan Bieszk (1895-1964) – działacz i poeta kaszubski, [y:] J. Borzyszkowski, O historii literatury kaszubskiej i jej twórcach, Gdańsk, 2011, str. 457-474.
  • S. Bieszk, Życiorys [własny] Stefana Bieszka z 1921 roku, [y:] Pro memoria. Stefan Bieszk (1895-1964), oprac. J. Borzyszkowski, Gdańsk, 2013, str. 22-30.
  • J. Borzyszkowski, O prof. Stefanie Bieszku i jego życiu, także po śmierci, [y:] Pro memoria. Stefan Bieszk (1895-1964), oprac. J. Borzyszkowski, Gdańsk, 2013, str. 7-16.
  • S. Bieszk, [y:] J. Tréder, Spòdlowô wiédzô ò kaszëbiznie, Gduńsk 2014 (2. popr. i proš. izd.), str. 67-69.
  • Stefan Bieszk, [y:] S. Janke, M. Tamkun, Poczet pisarzy kaszubskich, Wejherowo 2016, str. 25.
  • S. Bieszk, [y:] D. Kalinowski, A. Kuik-Kalinowska, Literatura kaszubska. Kaszëbskô lëteratura, Gduńsk-Gdańsk, 2017, str. 158-163.

Preporučeni linkovi