Juzef Dambek

Izvor: Расткопедија
Idi na: navigaciju, pretragu

Grb Kašuba, Izvor slike: Vikipedija KAŠUPSKI BIOGRAFSKI LEKSIKON

Leksykon biograficzny środowiska kaszubskiego • Kashubian biographical lexicon

Pisac članka: Dušan-Vladislav Pažđerski


Juzef Dambek (Józef Dambek, 1903-1944), učitelj, društveni delatnik, organizator najznačajnije tajne antiokupacione organizacije na Pomorju, među Kašubima, za vreme II svetskog rata. J. Dambek, Izvor slike: geni.com

Biografija

Rodio se u selu Zdroje, u švjeckom srezu (Koćevje, region koji se nalazi između kašupskog i poljskog jezičkog područja). Posle završene osnovne škole (1920) počinje da radi kao radnik na izgradnji elektrane, a 1922. završava kurs za pomoćnog učitelja i radi u školama u Slavutuvku , Domatovu, Lešnjevu i Žarnovcu (severna Kašupska Zemlja). Bio je šef bibliotečkih filijala u Lešnjevu i Žarnovcu, predsednik filijale Sokolskog društva u Žarnovcu (1927-1928). U Žarnovcu organizuje Univerzitetske ferijalne kurseve za nastavnike iz Varšave i varšavskog okruga, gde ih je upoznavao sa kašupskom problematikom. Od 1931. do izbijanja drugog svetskog rata je bio dikrektor škole u Kobilu, kod gradića Košćežina. Najverovatnije je završio specijalni vojni kurs, koji je pripremao kadar za konspirativni rad, za vreme eventualne nemačke okupacije. Učestvovao je u raskrinkavanju nemačke diverzantske grupe, pa je, zbog toga, kao i zbog njegovog patriotskog ponašanja, dospeo na listu za odstrel Gestapoa. Posle izbijanja rata, skrivao se u okolini Košćežine i Kartuza, a uproleće 1940. osniva tajnu vojnu organizaciju „Kašupski grifon” („Gryf Kaszubski”), gde postaje predsednik glavnog saveta i upravnik organizacionog odeljenja. Pošto je uspostavio kontakt sa potpukovnikom i sveštenikom J. Vričom (→), koji se takođe skrivao, razvija strukture „Kašupskog grifona” i pretvara je u opštepomorjansku gerilsku organizaciju „Pomorjanskog grifona” („Gryf Pomorski”). U njoj je bio, posle J. Vriče, drugi predsednik glavnog saveta i upravnik glavnog organizacionog odeljenja. Zahvaljujući njemu je „Pomorjanski grifon” postao najveća konspirativna organizacija na Pomorju. Izdavao je novine „Pomorjanski grifon”, proglase, razvijao haritativnu delatnost, a pre svega organizovao vojnu i špijunsku delatnost, npr. o raketama Fau-1 i Fau-2, koje su bile testirane na Pomorju i poslao te informacije u Varšavu. Godine 1942. je vodio pregovore sa poljskom Zemaljskom armijom (Armia Krajowa) o udruženom delovanju, ali je zahtevao potpunu autonomiju „Pomorjanskog Grifona”. Zbog različitih stavova po tom pitanju, došlo je do razilaženja sa tadašnjim glavnim komandantom J. Gerševskim. Taj konflikt se završio smrću J. Gerševskog 1943. godine, pošto ga je Dambek osudio na smrtnu kaznu. Taj nesrećni sukob je podstakao J. Vriču da prestane da komunicira sa partizanskom organizacijom i da ostavku na svoju funkciju. U februaru 1944. Gestapo je uhapsio kurirku pokreta i na taj način ušao u trag Dambeku. Funkcioner gdanjskog Gestapoa, Jan Kašubovski, hteo je da ga na prevaru uhapsi i, u trenutku kada je Dambek to otkrio, ubio ga u bekstvu. Pečat Tajne organizacije „Pomorjanski grifon”, Izvor slike: prk24.pl

U njegovu čast su postavljene tablice u selima Šikožino, Kobile i Lešnjevo.

Posle drugog svetskog rata, komunistička poljska država, s obzirom da pokret nije bio povezan sa komunistima, dugo godina nije značajno obeležavala delovanje „Pomorjanskog” i „Kašupskog grifona”. Posle 1989. su se pojavile inicijative da se značajnije obeleži delovanje tih organizacija, ali i kontroverze oko preuzimanja komandovanja nad organizacijom od strane A. Arenta (→).

Prema Vikipediji, danas postoje tri društva koja se bave negovanjem sećanja na organizacije čiji je Dambek bio komandant (2 u Gdinji i 1 u Menćikalu), 5 škola nose imena „Pomorjanskog grifona” (srednja škola u Hojnjicama, i osnovne u Polčinu, Retkovicama, Lubnji i Mjehućinu), postavljena su 4 spomenika (u Kolečkovu, Golubju, Menćikalu i Sulićicama), a brojne ulice u kašupskim gradovima i selima nose naziv te organizacije (u Gdinji, Gdanjsku, Bidgošču, Gruđondzu, Starogardu Gdanjskom, Prušču Gdanjskom, Lemborku, Kolečkovu, Bojanu, Šerakovicama, Mjendzizdrojima i Vejherovu).

Literatura

  • A. Gąsiorowski, Józef Dambek, [y:] Zasłużeni Pomorzanie w latach II wojny światowej. Szkice biograficzne, Wrocław-Warszawa-Kraków-Gdańsk-Łódź 1984, str. 42-45.
  • Dambek Józef, [y:] T. Bolduan, Nowy bedeker kaszubski, Gdańsk, 1997, str. 64-65.
  • A. Gąsiorowski, Tajna Organizacja Wojskowa „Gryf Pomorski”, Gdańsk, 2010.

Preporučeni linkovi