Branko Đurica

Izvor: Расткопедија
Izmena od 17:54, 19. jun 2019.; Зоран Стефановић (razgovor | doprinosi) (Нова страница: {{Биографија | име = Бранко | презиме = Ђурица | слика = | ширина_слике…)

(razl) ← Starija izmena | Tekuća izmena (razl) | Novija izmena → (razl)
Idi na: navigaciju, pretragu

Šablon:Biografija Branko Đurica (Banja Luka, 13. septembar 1934. — Beograd, 26. oktobar 2012)[1] bio je srpski novinar, urednik i scenarista.

Biografija

Poreklo i detinjstvo

Po muškoj liniji Branko Đurica je bio unuk krajiškog prote Damjana Đurice, osuđenog na robiju "za veleizdaju Austrougarske Carevine i Kraljevine". Po majci je bio Sremac, iz Negoslavaca.

Nakon rođenja u Banjoj Luci, Đuričina porodica se zbog radnih potreba oca–železničara selila u Horgoš, Čurug, Strizivojno-Vrpolje, a zatim u Vukovar, gde je otac dobio nameštenje šefa železničke stanice. U osnovnu školu Đurica kreće u jesen 1941, kada je Vukovar već bio u sastavu Nezavisne države Hrvatske, pa je dečak pokatoličen da bi porodica preživela ustaški genocid. Ne uspevaju da pređu porodično u okupiranu Nedićevu Srbiju, ali se krajem 1942. godine preseljavaju u Banovu Jarugu, gde bezbednije dočekuju Oslobođenje.[2]

Karijera

Novinarsku karijeru Đurica je počeo 1956. godine u Tehničkim novinama. Postaje urednik sportske rubrike lista Mladost 1960. godine. Bio je reporter u Politici ekspres, nakon čega prelazi u Radio TV reviju. U Ilustrovanoj Politici radio je na mestu glavnog urednika sve do penzionisanja. Bio je član Udruženja novinara Srbije od 1956. godine.

U 1990-im zapažene su njegovi članci i reportaže o genocidu i holokaustu u Drugom svetskom ratu, čemu je sa Nikolom Vidićem posvetio i brošuru Gospa međugorska a jame srpske (1991).

Nakratko je pisao scenarije za geg table stripa „Dikan“ sa crtežima Laze Sredanovića, 1975. godine.[3][4]U ovome je nasledio kolegu Nikolu Lekića, koji je osnovao Ilustrovanu politiku, magazinsku verziju Politikinog Zabavnika i samog „Dikana“.

Branko Đurica je preminuo u Beogradu 26. oktobra 2012. u 78. godini, a kremiran je 30. oktobra na beogradskom Novom Groblju.

Dela

Knjige i brošure
  • Brnović, Svetozar i Branko Đurica. Na strani zakona: ispovest islednika (roman), „Štampa“, Novi Sad, 1969.
  • Đurica, Branko i Nikola Vidić. Gospa međugorska a jame srpske, „Politika“, Beograd, 1991.
Članci, reportaže i drugi tekstovi (izbor)
Strip
  • Đurica, Branko (scenario) i Lazo Sredanović (crtež). „Dikan i stari Sloveni“, Politikin Zabavnik, br. 1229-1245, 1975.

Reference

Šablon:Reflist

Spoljašnje veze

Šablon:Portal

Šablon:Klica-književnost
  1. ↑ „Preminuo novinar Branko Đurica“, UNS vesti, Udruženje novinara Srbije, Beograd, 29. 10. 2012.
  2. ↑ Đurica, Branko. „Život s tajnom“, Srpski list, Beograd, 24. 11. 2007.
  3. ↑ „Strip Dikan napokon u knjigama“, Udruženje stripskih umetnika Srbije, 20. septembar 2013.
  4. ↑ * Tamburić, Živojin, Zdravko Zupan i Zoran Stefanović. Stripovi koje smo voleli: Izbor stripova i stvaralaca sa prostora bivše Jugoslavije u XX veku, „Omnibus“, Beograd, 2011. pp. 223