Kšištof Dominjik
Leksykon biograficzny środowiska kaszubskiego • Kashubian biographical lexicon
Pisac članka: Dušan-Vladislav Pažđerski
Konstantin Dominjik (Konstantyn Dominik, 1870-1942), kašupsko-poljski sveštenik, pomoćni biskup u helminjskoj biskupiji (u okviru koje su se, u predratnom periodu, nalazile teritorije Kašupske Zemlje).
Biografija
Rođen 1870. godine u Gnježdževu (sever Kašupske Zemlje), na obali Puckog zaliva. U osnovnu školu ide u rodnom selu, a 1883. se, u Pelplinu, upisuje u nižu katoličku gimnaziju Kolegijum marijanum (Collegium Marianum), posle koje je, od 1889. godine, pohađao katoličku gimnaziju u Helmnu, tadašnjem centru biskupije. Godine 1893. počinje studije na Višoj duhovnoj školi u Pelplinu. Posle rada u nekoliko parafija (Gdanjsk, Helmno), tadašnji biskup mu 1911. poverava funkciju zamenika direktora i duhovnog oca u pelplinskoj višoj duhovnoj školi, a 1920. u njoj preuzima funkciju rektora, iako se sam nije bavio naukom. Istovremeno preuzima i nekoliko važnih funkcija u religijskim organizacijama tog doba: Misionarski klerički kružok, Međunarodna katolička unija esperantista, Unija apostolskog sveštenstva, Savez misionarskog klera, Savet eparhijskog misionarskog dela itd., gde je svuda širio auru mira i tolerancije. Dominjik je bio cenjen za izuzetno tolerantan odnos prema trima najbrojnijim narodnostima u regionu - Kašubima, Poljacima i Nemcima, u veoma trusno doba između dva svetska rata. Često je bio pozivan da osvećuje zvona i crkve, što govori o njegovoj velikoj popularnosti, posebno kod kašupskog stanovništva, jer, kao visoki crkveni velikodstojnik, nikada ne izbegava da koristi kaš. jezik. Od 1920. Dominjik predaje homiletiku, pastoralnu teologiju i meditaciju. Od 1928. godine postaje pomoćni biskup, prvi Kašub na tom položaju koji je imao kašupsku svest i delovao u eparhiji u kojoj se nalazila većina Kašuba. Godine 1937. je saučestvovao u krunisanju „Kašupske Kraljice”, Bogorodice iz Šanova, drugog značajnog svetilišta za Kašube (pored Vejherova i njegove Hristove Golgote). Kada Nemci okupiraju Poljsku, Dominjik ne napušta svoje vernike, već funkcioniše, iako teško bolestan od anemije, u okviru crkve na čije čelo se postavljaju nemački biskupi (između ostalih i njegov pitomac K. M. Splet). Ubrzo biva interniran u gdanjskom manastiru- bolnici Milosrdnih sestara sv. Boromea, gde 1942. godine umire.
Za biskupa Dominjika bilo je karakteristično da se nikada nije stideo svojih kaš. korena (što je predstavljalo problem kod većine „običnih” Kašuba) i kod kašupskog stanovništva tog vremena to često izaziva ushićenje. Postoje svedočanstva Kašuba koji su smatrali da je baš to najznačajniji deo njegove biografije, kao i činjenica da je sa Kašubima govorio na kašupskom jeziku. Posebno je bio naklonjen klericima kašupskog porekla koji su studirali na bogoslovskom fakultetu na kome je bio (di)rektor. Prema E. Pričkovskom (→), jednom se, navodno, zauzeo za F. → Gruču (kasnijeg prvog prevodioca Biblije na kašupski jezik i organizatora prve mise na kašupskom jeziku), koji je bio kritkovan za preterano isticanje kašupski identiteta u svojim delima.
U periodu neposredno posle drugog svetskog rata (1947) započete su pripreme za njegovu beatifikaciju, ali taj proces do dana današnjeg nije završen. 60. godina HH veka, među Kašubima je, posredstvom brojnog sveštenstva koje je studiralo pre drugog svetskog rata u Pelplinu i dolazilo u kontakt sa kaš. biskupom, počeo da jača kult biskupa Dominjika, kao i među narodom u Kašupskoj Zemlji (mise, hodočašća, službe itd. posvećene njemu), koji predstavlja značajnu podršku procesu njegove beatifikacije i snažan je do danas.
Biskup Dominjik je patron škole u njegovoj rodnoj opštini - Svaževu i škole br. 2 u Pelplinu. Postavljen je i veliki broj spomen-ploča u njegovu čast. Ulice sa njegovim imenom postoje u: Gnježdževu, Gdinji, Gdanjsku i Pelplinu.
Godine 1933. dobija značajan poljski orden „Poljski preporod” („Polonia Restituta”).
Dela
Literatura
- J. Samp, Ksiądz biskup Konstantyn Dominik. Jego służba w kościele a kultura rodzima, „Studia Pelplińskie”, 1984, str. 65-73.
- H. Ormiński, Sługa Boży Ksiądz Biskup Konstantyn Dominik, Kartuzy, 1986.
- J. Samp, Dominik Konstantyn, [y:] Słownik biograficzny Pomorza Nadwiślańskiego, red. S. Gierszewski, Gdańsk 1992, t. I, str. 337-338
- Ksiądz biskup Dominik. Droga do świętości, red. J. Borzyszkowski, Gdańsk, 1997.
- Konstantyn Dominik, [y:] A. Jabłoński, Wędrówki po Kaszubach. Od Gdyni po Hel. Opowieści o miejscach i ludziach, Gdynia, 1998, str. 166.
- L. Jażdżewski, Ksiądz Biskup Konstantyn Dominik. Życie i pamięć o nim na Kaszubach i Pomorzu, Pelplin, 2013.
- Kult o znamionach cudu, red. T. Hoppe, Gdynia, 2014.
