Lun, kralj ponoći (glavni tekst)

Izvor: Расткопедија
Izmena od 08:53, 17. avgust 2019.; Зоран Стефановић (razgovor | doprinosi) (Нова страница: '''Лун, краљ поноћи''' је серија рото-романа чији је творац српски писац Митар Милошевић (под…)

(razl) ← Starija izmena | Tekuća izmena (razl) | Novija izmena → (razl)
Idi na: navigaciju, pretragu

Lun, kralj ponoći je serija roto-romana čiji je tvorac srpski pisac Mitar Milošević (pod pseudonimom Frederik Ešton). Serijal je počeo da izlazi u novembru 1959. (Edicija H-100 (stara), broj 016, "Lun, Kralj Ponoći", od 20. novembra 1959. godine), a završio se sredinom 1990-ih. Pripada žanru akcije, špijunaže i tehno-trilera sa elementima erotike.

Jedan je od najpopularnijih jugoslovenskih romanesknih serijala svih vremena. Istraživači popularne kulture (Z. Zupan, A. Nikšić) na osnovu zvaničnih podataka iz novosadske kuće „Dnevnik“, navode da su romani o Lunu imali preko deset miliona prodatih primeraka na srpskom jeziku. Svaki od romana je u narednim decenijama višestruko preštampavan u Srbiji i Hrvatskoj.

O glavnom liku

Glavnu ličnost, Luna (alijas Donalda Sikerta), još kao dečaka odgajila je i vrhunski obrazovala zločinačka grupa, sa namerom da od siročeta stvore „savršenog kriminalca“. Međutim, isti mentori su odgovorni i za ubistvo Lunovog oca. Kad Lun to sazna, odlučuje da posveti život borbi protiv zločina.

Lun je visoko obrazovan, poliglota, potkovan u primeni naučnih i tehnoloških znanja, majstor je prerušavanja, hipnoze i borilačkih veština. Sedište mu je u Londonu.

Mada se smatra da je Lun nastao nadahnut likom Flemingovog agenta Bonda, ipak postoje neke suštinske razlike. Sociološki, Lun deluje skoro kao levičar i ideološki je antipod Bondu. Bori se protiv svih vladara iz senke, organizovanog kriminala, a ponekad i državnih službi koje služe krupnom kapitalu (Skotland Jard, MI5, MI6, FBI i CIA).

Fenomen Luna, kralja ponoći

U članku A. Nikšić, retkoj literaturi o Lunu, navodi se da je prvi roman objavljen u novembru 1957. ili dve godine kasnije.

U sledećim decenijama, serijal je postigao veliki uspeh kod publike. Prosečni tiraž po svesci je bio oko 50.000, a više svezaka je dostizalo i preko 100.000 primeraka. Neke su imale brojna doštampavanja, kao i reprinte u Hrvatskoj („Istarska naklada“, od 1980. pa nadalje) i Srbiji („Dnevnik“, 1980-ih i 1990-ih).

Po ovom liku je nazvana i stripska edicija „Lunov magnus strip“, jedna od najpopularnijih u SFRJ. U prvim brojevima edicija je reprizirala romane o Lunu.

Najmanje jedan roman o Lunu je izašao i na nemačkom tržištu, a po rečima autora, pregovori sa italijanskim izdavačima su prekinuti, jer je smatrano da je ideologija glavnog lika previše komunistička.

Značaj za srpsku i svetsku naučnu fantastiku

Miloševićevi romani o Lunu su poznati po svojoj razrađenosti i maštovitosti na planu mogućnosti nauke i tehnologije. Autor navodi da se prilikom istraživanja i pisanja romana uvek konsultovao sa domaćim naučnicima o najmodernijim tokovima svog vremena.

Mnogi od dramskih motiva iz „Luna, kralja ponoći“ su tek kasnije viđeni u serijalu o Džejmsu Bondu (minijaturne tehnološke sprave za borbu, komunikaciju i špijunažu), serijalu „Nemoguća misija“ (transformacije i maskiranja), filmu „Ambis“ (podvodni batiskafi sa hvataljkama), seriji „Dosije Iks“ (fiktivni „citomorfi“ — kao preteča virusa SIDA ili tuđinskog soja, kao i savremenog biološkog ratovanja i genetskog inženjeringa), ili današnjim vestima o gradskom kriminalu (supstance za menjanje svesti i danas zloglasne „droge silovanja“)...

Time je i na naučno-tehnološkom planu, Milošević bio neka vrsta sociološka vizionara i preteče u pop-kulturi.

Stripska adaptacija

Pored romana postoji i stripska adaptacija Luna. U podediciji „Lunovog magnus stripa“, pod nazivom „Lun, Kralj ponoći“, objavljeno je 30 epizoda stripa o Lunu u razdoblju 1984-1987, u produkciji i izdanju novosadske kuće „Dnevnik“.

Bibliografija romana o Lunu

Ovaj spisak je preliminarne prirode, napravljen na osnovu spiskova sa kolekcionarskih sajtova. U stručnoj literaturi serijal o Lunu do sada nije istraživan, niti postoji zvanična bibliografija.
U narednoj tabeli se nalaze najverovatnijim hronološkim redom poređana prva izdanja pojedinih naslova serijala - negde sa poznatim datumom izdavanja ili godinom izdavanja, uz naznačen broj izdanja u okviru edicije u kojoj su prvi put objavljeni.
Naime, u istom periodu bilo je i više ponovnih izdanja pojedinih delova serijala, a postoji mogućnost da su i pojedini naslovi prvi put objavljeni u nekoj drugoj ediciji. Uz to pojedini brojevi edicija su doštampavani više puta i nakon izlaska novih brojeva edicije, što u mnogome otežava praćenje i pravilno određivanje pravog datuma izlaska broja iz edicije.
Serijal se sastoji koliko je poznato od 78 naslova, mada pojedini kolekcionri ovu listu proširiju sa naslovima koji su takođe potpisani pesudonimom Frederik Ešton: "Kobne potpetice" iz 1957. godine ("H-100"/stara serija - broj izdanja 06) i pričom "Špijun nije izvestio" ("H-100"/stara serija - broj izdanja 18).


Edicija:X-100 - Stara serija, Redni broj, Broj u ediciji, Datum / godina

Edicija:X-100 - Nova serija, , ,

Edicija: Lun, kralj ponoći

U okviru Edicije pisanih romana "H-100" od 1986. godine izlazi poseban serijal "Lun - Kralj Ponoći" sa 74 brojeva serijala, u kome su uglavnom ponovoljeni prethodni naslovi i izdanja, ali ima i nekoliko novijih naslova.

Autori stripa

Stripografija

Izvori

  • Zdravko Zupan, Vek stripa u Srbiji, Kulturni centar — Galerija savremene umetnosti, Pančevo, 2007, str. 85 (poglavlje „Vreme licenci“).
  • Aleksandra Nikšić, „Lun u 21. veku“, Znak Sagite, br. 8, str. 1291-1296, Beograd, jun 2002.
  • Dragan Pejić, „Moji krimići su savremene bajke: Mitar Milošević, pisac sa pseudonimom Frederik Ešton“, Stav, br. 23/24, Novi Sad, 1982, str. 66-76.
  • Popis romana o Lunu na Stripovi 2
  • Podaci o stripskoj verziji Luna