Andžej Bukovski
Leksykon biograficzny środowiska kaszubskiego • Kashubian biographical lexicon
Pisac članka: Dušan-Vladislav Pažđerski
Andžej Bukovski (Andrzej Bukowski, 1911-1997), kašupsko-poljski istoričar književnosti, kulturolog, folklorista, publicista, popularizator kaš. kulture, urednik, priređivač, društveni delatnik i organizator naučnog života, profesor na Gdanjskom i Torunjskom univerzitetu.
Biografija
Rodio se u Starim Polaškima, pored gradića Košćežine (središnja Kašupska Zemlja), gimnaziju završava u Košćežini (1931), podoficirsku Školu artiljerijske rezerve u Volinjskom Vlođimježu, a polonistiku u Poznanju (1936). Još za vreme boravka u gimnaziji, kao član Udruženja filomata, uređuje dva broja časopisa „Jednodnevka Udruženja filomata”. Posle studija se zapošljava torunjskoj Gradskoj biblioteci. U to vreme je član udruženja Umetničko bratstvo iz Torunja, a od 1937. i urednik njihovog glasila „Pomorjanska sveska”, u kome objavljuje sopstvene recenzije i biograme. Prema J. Božiškovskom (→), privoleo je na saradnju u tom časopisu „veliku trojku” tadašnjeg mladokašupskog pokreta – A. Majkovskog (→), J. Karnovskog (→) i L. Hejkea (→). Sakupljajući u to vreme materijale za svoju doktorsku disertaciju, dopro je i do drugih kašupskih delatnika i pisaca: F. Krenckog (→), F. Senđickog (→), T. Gulgovskog (→), B. Sihte (→) itd. Godine 1936. je bio jedan od suosnivača Društva ljubitelja kašupskog jezika „Zastava” („Stanica”), na čiju inicijativu je priredio prvo izdanje najznačajnijeg kašupskog proznog dela – romana A. Majkovskog Život i doživljaji Remusa i napisao opširan predgovor. Bukovski je u to vreme intenzivno radio na promociji kašupske kulture i književnosti, kako u spomenutom Bratstvu, tako i u Primorskoj redakciji Poljskog radija. Sarađuje tada sa časopisima „Kašubi”, „Kartuska gazeta”, „Koćevje”, „Primorska reč”, „Dekada”, „Bršljan”, „Primorski bilten” itd., a o Kašubima piše i na stranicama poznanjskih i bigdoških časopisa. U tom periodu su ga, pored kašupskog jezika, književnosti, umetnosti, etnografije i istorije, interesovale takođe veze Kašupske Zemlje sa Poljskom, kao i mladokašupski pokret, sudbina mlade pomorjanske inteligencije, pokret za emancipaciju žena na Pomorju, dok je pored Remusa za štampu priredio i Prozna dela H. Derdovskog (→).
Godine 1939. se bori u odbrambenom ratu, a kada Nemci okupiraju Poljsku, prebacuju ga u zarobljenički logor, u kome ostaje do završetka rata. Posle 1945. se vraća u Poljsku i ponovo bavi kašupsko-pomorjanskim pitanjima. U periodu 1945-1947. ostvaruje uspešnu saradnju sa bidgoškim časopisom „Arkona” i „Jantar”, u kojima objavljuje čitav niz članaka posvećenih Kašubima, a njegova interesovanja obuhvataju celo Pomorje, koje se tada ponovo našlo u okviru poljskih granica, od Torunja i Bidgošča, preko Gdanjska do Ščećina. Godine 1948. Baltički institut, u kome je tada radio, biva prebačen iz Torunja, preko Bidgošča do Gdanjska, a sa njim se seli i Bukovski sa svojom porodicom. Te iste godine brani doktorsku disertaciju na Poznanjskom univerzitetu. U isto vreme je bio predsednik Društva prijatelja Kašupskog muzeja u Kartuzima i delatnik Društva prijatelja nauka i umetnosti u Gdanjsku. Godine 1950. zapošljava se na Višoj pedagoškoj školi (preteča Gdanjskog univerziteta) u Gdanjsku, a 1953. predaje na Torunjskom univerzitetu. Nešto ranije je započeo saradnju sa „Baltičkim dnevnikom”, gde u dodatku „Putovanja”, koji uređuje F. Fenjikovski (→), objavljuje mnoštvo članaka posvećenih kašupskoj književnosti i istoriji kulture Pomorja. U to vreme počinje saradnju sa Poljskim biografskim rečnikom, gde, kao jedini, objavljuje odrednice posvećene ljudima sa Pomorja. Godine 1950. se pojavljuje u štampi njegov doktorat posvećen kašupskom regionalnom pokretu, koje predstavlja njegovo najznačajnije delo i dandas veoma aktuelno. 50. godina Bukovski u „Baltičkom dnevniku” uređuje rubriku „Kašupski kutak/riznicu”, koji predstavljaju zamenu za kašupski časopis, a koji, prema J. Božiškovskom (→), treba da pripremi teren za obnovu kašupskog pokreta. Godine 1956. Bukovski je među osnivačima najznačajnije kašupske organizacija Kašupsko-pomorjanskog saveza i kao član Glavnog odbora učestvuje u stvaranju idejno-političke platforme organizacije. U isto vreme je rektor Više pedagoške škole i šef Kašubološkog odeljenja. Godine 1958. postaje urednik novoosnovanih „Gdanjskih humanističkih svezaka”, recenzira i promoviše kašupske knjige F. Senđickog, L. Ropela, J. Pjepke itd. Od 1956. neprestano radi na tome da se osnuje Gdanjski univerzitet, od 1961, punih 30 godina, uređuje „Gdanjski godišnjak”, jedan je od osnivača Muzeja nacionalne himne, u rodnom mestu tvorca poljske nacionalne himne, Kašuba, J. Vibickog (→). Promovisao je značajan broj doktorata, a među njima značajnih budućih profesora gdanjske polonistike i kašubista: J. Džeždžona (→), J. Datu, J. Sampa (→), K. Turo itd.
Najznačajnija dela: Verovanja i legende Kašupske Zemlje; Veze Kašupske Zemlje sa Poljskom; Kašupski božićni običaji; Borba Aleksandra Majkovskog za poljsku Kašupsku Zemlju; Nepoznati radovi Hjeronjima Derdovskog; Život i stvaralaštvo Aleksandra Majkovskog; Predgovor u Proznim radovima Hjeronjima Derdovskog; Kulturna aktivnost Kašuba; Pomorjani u poljskoj karakterologiji; Poslednji od trojice mladokašuba (Ostatni z trójcy młodokaszubów, 1946); Savest kašupskog regionalizma (Sumienie regionlizmu kaszubskiego, 1946); Florjan Cenova, tvorac kašupskog regionalizma (Florian Cenowa, twórca regionalizmu kaszubskiego, 1947); Karakter nekadašnjih Pomorjana (Charakter dawnych Pomorzan, 1947); Još po pitanju Cenove i cenovizma (Jeszcze w sprawie Cenowy i cenowizmu, 1948); Kašupski regionalizam: naučni, književni i kulturni pokret. Uvod u istorijsku monografiju (Regionalizm kaszubski: ruch naukowy, literacki i kulturalny. Zarys monografii historycznej, 1950); Društveni portret tvorca mladokašupskog pokreta (Oblicze społeczne twórcy ruchu młodokaszubskiego, 1950); sa F. Mamuškom i S. Šimborskim, Kašupsko pojezerje (Pojezierze kaszubskie, 1952); Kašupski folkloristi XVIII, XIX i HH veka (Folkloryści kaszubscy XVIII, XIX i XX wieku, 1959); Folkloristika Gdanjskog Pomorja posle 1945. godine (Folklorystyka Pomorza Gdańskiego po 1945 roku, 1965); Po pitanju prevoda „Remusa” (W sprawie przekładu „Remusa”, 1965); U vezi sa „kašupskim pitanjem” (Wokół „kwestii kaszubskiej”, 1965); Prva verzija romana Aleksandra Majkovskog o Remusu (Pierwsza wersja powieści Aleksandra Majkowskiego o Remusie, 1966); Porodica i rodno selo Florjana Cejnove (o 150. godišnjici rođenja) (Rodzina i wieś rodzinna Floriana Ceynowy (w 150 rocznicę urdozin), 1967); Florjan Cejnova u hojnjičkoj gimnaziji (1831-1841). Studija iz istorije pomorjanske prosvete, konspiracije i folkloristike (Florian Ceynowa w gimnazjum chojnickim (1831-1841). Studium z dziejów oświaty, konspiracji i folklorystyki pomorskiej, 1968); Cejnovijana u češkim zbirkama (Ceynoviana w zbiorach czeskich, 1969); Folkloristika Gdanjskog Pomorja u vreme Oskara Kolberga (Folklorystyka Pomorza Gdańskiego za czasów Oskara Kolberga, 1976); Dva kašupska prozna pisca: Augustin Necel i Jan Pjepka (Dwaj prozaicy kaszubscy: Augustyn Necel i Jan Piepka, 1979); Književnost Kašuba i o Kašubima (Literatura Kaszubów i o Kaszubach, 1979); Gdanjsko Pomorje (od Cejnove do „Grifona”) (Pomorze Gdańskie (od Ceynowy do „Gryfa”), 1982. - Pored nesumnjivog doprinosa kaš. pokretu i kaš. kulturi, B. ujedno predstavlja izuzetno kontroverznu ličnost. U proučavanju i opisivanju pojedinih elemenata kašupskog regionalnog pokreta, B. prezentuje njemu svojstven i specifičan stav, koji je često u oštrom i polemičkom sukobu sa stavom koji preovladava u kaš. sredini. Naime, B. stoji na stanovištu da kaš. jezika nema, da je u pitanju dijalekat, iako samosvojan, zatim oštro kritikuje za navodni separatizam predstavnike pokreta tzv. Zžešenjaca (J. Trepčika, →, F. Maršalkovskog, →). Otvoreno kritikuje izdavačke inicijative koje smatra za preterano samosvojne i neprimerene projekte namenjene jednoj regionalnoj grupi, npr. Kašupski bedeker/vodič (1978), iz pera R. Ostrovske (→) i I. Trojanovske (→), zatim Kašupsku antologiju (1973), koju je napisao austrijski autor F. Nojrajter (→), kao i antologiju kaš. poezije Modra struna (1973), kritički odnos prema jednom od najznačajnijih proučavalaca kaš. jezika, Nemca F. Lorenca (→). Poznato je bilo i njegovo veliko razočarenje zbog krajnje verzije doktorske disertacije posvećene kaš. književnosti, njegovog doktoranta i poznatog kaš. pisca J. Džeždžona (→) - Pečat Smenteka (1973). Nije onda čudo što je B. pripisivana želja da ima monopol na istinu o Kašubima. B. je, budući član poljske komunističke partije, zastupao često krajnje prorežimske stavove, koji su svoj pojavni oblik imali, recimo, u pisanju podrške Staljinu ili u otvorenom antiklerikalizmu. - Godine 1971. B. je dobio najznačajniju nagradu za propagiranje kaš. kulture – Medalju Stolema, nosilac je takođe Zlatnog krsta za zasluge i Krsta Ordena Reda poljskog preporoda.
Dela
- A. Bukowski, Wierzenia i legendy Kaszub, 1929.
- A. Bukowski, Związki Kaszub z Polską, 1936.
- A. Bukowski, Zwyczaje kaszubskie w czasie Bożego Narodzenia, 1936
- A. Majkowski, Żëce i przigodë Remusa (prir.), 1938.
- A. Bukowski, Nieznane prace Hieronima Derdowskiego, 1938.
- A. Bukowski, Aleksandra Majkowskiego walka o polskie Kaszuby, 1938.
- A. Bukowski, Życie i twórczość Aleksandra Majkowskiego, 1938.
- H. Derdowski, Pisma prozą (prir.), 1939.
- A. Bukowski, Przedmowa, [y:] H. Derdowski, Pisma prozą (prir.), 1939.
- A. Bukowski, Aktywność kulturalna Kaszubów, 1945.
- A. Bukowski, Pomorzanie w charakterologii polskiej, 1945.
