Alojzi Bogumil K. Buđiš

Izvor: Расткопедија
Idi na: navigaciju, pretragu

Grb Kašuba, Izvor slike: Vikipedija KAŠUPSKI BIOGRAFSKI LEKSIKON

Leksykon biograficzny środowiska kaszubskiego • Kashubian biographical lexicon

Pisac članka: Dušan-Vladislav Pažđerski


Alojzi Bogumil K. Buđiš (Alojzy Bogumił K. Budzisz, 1874-1934), kašupski pisac, nastavnik.

Biografija

Rodio se u selu Švjećino, u okolini gradića Pucka (severna Kašupska Zemlja). Po završetku niže gimnazije u Pelplinu, Buđiš završava pedagošku gimnaziju u Gruđondzu, gde 1894. polaže učiteljski ispit prvog stepena. Te iste godine počinje da radi u seoskim školama, uglavnom u vejherovskom srezu. U poslednjem periodu, pred invalidskom penzijom 1912. godine, radi u školi u okolini grada Pucka. Neko vreme živi u selu Karlikovu, gde posle prvog svetskog rata vrši funkciju seoskog kneza, u tada već oslobođenoj Poljskoj. Od 1923. do smrti 1934. živi ženskom manastiru u samom Pucku.

Buđiš se danas smatra jednim od najznačajnijih kašupskih savremenih proznih pisaca, pored A. Majkovskog (→) i J. Džeždžona (→). Počeo je da piše kasno, posle 1912. godine, kada je odlaskom u penziju izazvanu šećernom bolešću, imao više vremena. Buđiš piše na varijanti severnokašupskog dijalekta, koji se smatra najsamosvojnijom i poseduje najmanje polonizama. Sva svoja dela objavljuje u predratnim kašupskim časopisima: „Prijatelj kašupskog naroda”, „Tamo i ovamo”, „Naš zemljak. Kalendar za kašupski narod”, „Grifon”, „Kašupski grifon”. Autor poslednje antologije stvaralaštva Buđiša, R. Džežddžon (→) tvrdi da je on objavio 138 kraćih dela: u većini veselih pripovedaka (humoreski), anegdota šala iz savremenog života i nešto slabije poezije. Humor u njegovim delima igra centralnu ulogu, prema F. Nojrajteru (→), predstavlja neku vrstu pogleda na svet. Okom humoriste gleda na svet koji ga okružuje, na slabosti, radost i patnju svojih kašupskih zemljaka, a teme velikog broja pripovedaka su preuzete iz kašupskog folklora. Buđiš piše, u obliku eseja: Slike iz kašupskog života (Obrazki z życia kaszubskiego) i Slike iz kašupske prošlosti (Obrazki z kaszubskiej przeszłości), legende i bajke.

Teoretičar književnosti D. Kalinovski (→) ističe da uz pomoć simbolično-metafizičkih figura, uz pomoć konsekventne poetike, koja se zasniva na plastičnim opisima „spoljne stvarnosti”, a koja se povezuju sa izražavanjem oduševljenja, ozbiljnosti i obožavanja prirode, opisuje njenu lepotu. Vezanost za rodnu grudu postaje najviša vrednost u naraciji i predstavlja oazu gde se može pobeći od sveta politike, ekonomije i civilizacijskih promena, kao i izvor duhovne i identitetske obnove. Stilistika je prezasićena bogatstvom imeničkih i pridevskih određenja, koji monumentalizuju kaš. pejzaž. J. Džeždžon smatra da se Buđiš znatno svojim stilom razlikuje od već pominjanog A. Majkovskog i da je bliži H. Derdovskom (→) i da njegova proza budi kod čitalaca osećanje snažnog lokalnog patriotizma, što je verovatno i bio njegov cilj. Buđiš se jako identifikovao sa lokalnim stanovništvom.

U periodu posle drugog svetskog rata, Buđiš biva pomalo zaboravljen, možda zbog manje univerzalnog dijalekta na kome piše (dodatno dosta udaljenog od poljskog jezika), zbog stvaralaštva raspršenog u brojnim časopisima, zbog činjenice da su teoretičari izbegavali da o njemu pišu, jer je pre rata objavljivao radove u časopisima finansiranim od strane Nemaca, pa je to predstavljalo snažnu ideološku barijeru u novostvorenoj komunističkoj Poljskoj. Njegovoj kasnijoj afirmaciji doprinosi već spomenuti J. Džeždžon, objavljujući 1980. antologiju njegovih dela prevedenih na poljski jezik (Modra domovina), a 1982. zbirku tih istih dela, ali na kašupskom jeziku i onako kako ih je sam Buđiš zapisao (Kašupska zemlja), a posle 2000. godine izlazi antologija svih njegovih dela, koju je priredio R. Džeždžon, pod naslovom Dela.

Buđiš je svojim stvaralaštvom značajno uticao na kasnije kašupske pisce narodne provenijencije: J. Bilota (→), A. Labudu (→), J. Trepčika (→); L. Hejke (→) na osnovu njegove humoreske Železak pred sudom (Żelezôk przed sądę), priređuje dramski igrokaz Agust Šloga (Agust Szloga), a pripovetku Kako je Kristifor Kolumbo otkrio Ameriku (Jak Kuląmbószóv Krësztof tę Amerikę vëkrił), S. Janke (→) pretvara u vodvilj, dok 2001. godine izlazi strip inspirisan pripovetkom Zaboravljena bitka (Zabëtô bjitwa).

Dela

  • A. Budzisz, Modra kraina, tł. i oprac. J. Drzeżdżon, Warszawa, 1980.
  • A. Budzisz, Zemja kaszëbskô, wybór J. Drzeżdżon, Gdańsk, 1982.
  • A. Budzysz, Dokôzë. Kaszëbsczé mònografie, przër. R. Drzéżdżón, Gdiniô, 2007.

Literatura

Preporučeni linkovi