Damroka
Leksykon biograficzny środowiska kaszubskiego • Kashubian biographical lexicon
Pisac članka: Dušan-Vladislav Pažđerski
Damroka (kaš. Damroka, polj. Dąbrówka, čit. Dombruvka, Dabroka, Dobrosława, XIII v.), ćerka kašupskog kneza Svetopelka II, ili iz braka sa Frosinom ili sa Hermengardom.
Biografija
Istorijski izvori je pominju samo u dokumentima iz žukovskog i olivskog manastira, koji potvrđuju njenu smrt i genealoške podatke. Prema žukovskim zapisima, Damroka je osnovala crkvu u mestu Hmjelnu.
U kašupskoj tradiciji Damroka poseduje bogatu legendarnu istoriju. Najpoznatija je o tome da je Damroka imala zamak na tankom pojasu zemlje između jezerâ Klodno i Belog, u okolici Hmjelna, i bila čuvena po lepoti i usamljenosti. Živela je samo sa starom i vernom služavkom, koja je posedovala tajanstveno znanje. Jednog dana je Damrokin zamak napao vitez-razbojnik, koji ju je oteo i na silu odveo u svoje prebivalište. Hteo je da je primora da se uda za njega. U tom cilju ju je zatvorio u kulu. Ali, sve je bilo uzalud, jer pre nego što je Damroka pristala, stara služavka je iskoristila svoju magiju i poslala na zamak stravično nevreme. U isto vreme su, po kneginju, poletela dva predivna labuda, koji su je preneli nazad do Hmjelna, a sedište razbojnika je uništio, razgnevljeni, Damrokin otac – Svetopelk.
U drugoj legendi se govori takođe o Damrokinom zamku, koji je bio uništen, u vreme švedske najezde. Od zamka su tada, navodno, ostala samo zlatna vrata i tri zvona sa kapelice, koja su pala u dubinu Belog jezera. I baš ta zvona su se pojavila pred devojkom koja je došla nad jezero da opere veš. Najveće zvono je zavapilo: „Spasi nas!”, ali je devojka pomislila da ima snage samo da izvadi najmanje od njih i to je učinila. Tada su dva preostala upala u još veću dubinu i otada ih niko nije video. Ono najmanje je, navodno, zvonilo još dugo godina sa crkve u Hmjelnu.
Legendarna Damroka je inspirasala kašupske i poljske pisce i tvorce bajki, npr. F. Fenjikovskog (→) i A. Majkovskog (→).
