Jan Valkuš
Leksykon biograficzny środowiska kaszubskiego • Kashubian biographical lexicon
Pisac članka: Dušan-Vladislav Pažđerski
Jan Valkuš (Jan Walkusz, 1955), kaš. sveštenik, pesnik i istoričar.
Biografija
Rodio se u selu Klukova Huta, u okolini gradića Kartuzi (središnja Kašupska Zemlja), osnovnu školu završio u Mšćiševicama, a gimnaziju u gradiću Lemborku. Od 1974. godine studira u Višem duhovnom seminaru, gde je 4 godine bio predsednik Kluba studenata Kašuba, 1979. diplomirao (master), a 1980. rukopoložen za sveštenika. Počinje na Pomorju da radio kao vikar, 1990. brani doktorat iz istorije na Katoličkom univerzitetu u Lublinu, a 2002. i habilitaciju. Godine 2004. postaje vanredni, a 2009. redovni profesor na tom istom univerzitetu. Od 1991. do 1994. je bio upravnik Međufakultetskog leksikografskog odeljenja na Katoličkom univerzitetu i glavni urednik Katoličke enciklopedije (Encyklopedia katolicka), u periodu 1998-2004. je sekretar Katedre za istoriju, od 2003. do 2014. šef Katedre za istoriju crkve XIX i HH veka, a od 2004. do 2012. direktor Instituta istorije crkve. - Kao pesnik je debitovao u kaš. časopisu „Pomeranija”; autor je preko 500 dela, a najznačajnija za Kašube i Pomorje su: Pesme nade (Kańta nôdzejë, 1981); Sveti deo duše. Antologija kašupske religijske poezije (Swięti dzél dëszë. Antologia kaszubskiej poezji religijnej, 1981); Katolička crkva u kartuskom kraju (1939-1945) (Kościół katolicki w Kartuskiem (1939-1945), 1988); zbirka pesama Ćilibarska molitva (Jantarowi pôcerz. Jantarowy pacierz, 1991); Izdavačke inicijative pomorjanskog sveštenstva u Drugoj Republici Poljskoj (Inicjatywy wydawnicze duchowieństwa pomorskiego Drugiej Rzeczypospolitej, 1991); Sveštenik Vladislav Šulist (→) kao sveštenik i istoričar (Ks. Władysław Szulist w służbie duszpasterstwa i historii, 1992); Kartuzi. Prestonica Kašupske Zemlje 1380-1923-1993 (Kartuzy. Stolica Kaszub, 1993); zbirka dela različitog tipa Obalom reči (Sztrądę słowa, 1996); Negovatelj reči. Sveštenik B. Sihta (→) 1907-1982 (Piastun słowa Ks. B. Sychta 1907-1982, 1997); priredio sećanja sveštenika V. Lenge (→): Senke i svetlucanja školskih godina. Sećanja Poljaka iz Istočne Pruske (Cienie i blaski lat szkolnych. Wspomnienia Polaka z Prus Wschodnich, 1997); Ratne sudbine katoličkog sveštenstva kartuskog kraja 1939-1945 (Wojenne losy duchowieństwa katolickiego ziemi kartuskiej 1939-1945, 1999); Književno stvaralaštvo poljskog sveštenstva pod pruskom okupacijom u XIX i HH veku (1848-1939) (Twórczość literacka duchowieństwa katolickiego w XIX i XX wieku (1848-1939), 2002); „Kada bi pitali za Poljsku...”. Iz istorije sveštenstva Pomorja i Velikopoljske u XIX i HH veku („Gdyby o Polskę pytali...”. Z dziejów duchowieństwa Pomorza i Wielkopolski w XIX i XX wieku, 2004); uredio: Drame Bernarda Sihte, t. I: Drame naravi (Dramaty Bernarda Sychty, t. I: Dramaty obyczajowe, 2008). - Prema D. Kalinovskom (→) V. u svojoj poeziji izražava motive tišine, kao i svojevrsne delikatnosti prećutkivanja, ukazuje na prolaznost ljudske egzistencije, na trenutnost susreta, razgovora, osećanja, progovara kroz misteriju svakodnevnosti, lepotu malih stvari. Valkuš je nenametljiv, povučen, a u odnosu na medijum reči svestan je sopstvenih ograničenja. - V. je član Gdanjskog naučnog društva, Naučnog društva Katoličkog univerziteta u Lublinu, Lublinskog naučnog društva i Istorijske komisije Poljske akademije nauka. - Godine 1997. je dobio najznačajniju kaš. nagradu za popularisanje kašupske kulture – Medalju Stolema.
